1. Klinička primjena projekata koagulacije krvi kod srčanih i cerebrovaskularnih bolesti
U svijetu je broj ljudi koji pate od kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti velik i pokazuje trend rasta iz godine u godinu. U kliničkoj praksi, uobičajeni pacijenti imaju kratko vrijeme početka i popraćeni su moždanim krvarenjem, što negativno utječe na prognozu i ugrožava životnu sigurnost pacijenata.
Postoje mnoge bolesti kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti, a njihovi utjecajni čimbenici također su vrlo složeni. Kontinuiranim produbljivanjem kliničkih istraživanja koagulacije utvrđeno je da se kod kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti čimbenici koagulacije također mogu koristiti kao čimbenici rizika za ovu bolest. Kliničke studije pokazale su da će i vanjski i unutarnji putevi koagulacije takvih pacijenata imati utjecaj na dijagnozu, procjenu i prognozu takvih bolesti. Stoga je sveobuhvatna procjena rizika koagulacije pacijenata od velike važnosti za pacijente s kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim bolestima.
2. Zašto bi pacijenti sa srčanim i cerebrovaskularnim bolestima trebali obratiti pozornost na pokazatelje koagulacije
Kardiovaskularne i cerebrovaskularne bolesti su bolesti koje ozbiljno ugrožavaju ljudsko zdravlje i život, s visokom stopom smrtnosti i visokom stopom invaliditeta.
Otkrivanjem koagulacijske funkcije u bolesnika s kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim bolestima moguće je procijeniti ima li pacijent krvarenje i rizik od venske tromboze; u procesu naknadne antikoagulantne terapije može se procijeniti i antikoagulacijski učinak te se klinički lijekovi mogu usmjeravati kako bi se spriječilo krvarenje.
1). Pacijenti s moždanim udarom
Kardioembolijski moždani udar je ishemijski moždani udar uzrokovan kardiogenim embolusima koji se šire i emboliziraju odgovarajuće moždane arterije, a čini 14% do 30% svih ishemijskih moždanih udara. Među njima, moždani udar povezan s atrijskom fibrilacijom čini više od 79% svih kardioembolijskih moždanih udara, a kardioembolijski moždani udari su ozbiljniji te ih treba rano prepoznati i aktivno intervenirati. Za procjenu rizika od tromboze i antikoagulacijskog liječenja pacijenata, klinički je potrebno koristiti pokazatelje koagulacije za procjenu antikoagulacijskog učinka i precizno antikoagulacijskih lijekova za sprječavanje krvarenja.
Najveći rizik kod pacijenata s atrijskom fibrilacijom je arterijska tromboza, posebno cerebralna embolija. Preporuke za antikoagulaciju kod cerebralnog infarkta uzrokovanog atrijskom fibrilacijom:
1. Rutinska neposredna primjena antikoagulansa ne preporučuje se pacijentima s akutnim cerebralnim infarktom.
2. Kod pacijenata liječenih trombolizom, općenito se ne preporučuje primjena antikoagulansa unutar 24 sata.
3. Ako nema kontraindikacija poput sklonosti krvarenju, teške bolesti jetre i bubrega, krvnog tlaka >180/100 mmHg itd., sljedeća stanja mogu se smatrati selektivnom primjenom antikoagulansa:
(1) Pacijenti s infarktom srca (kao što je umjetna valvula, fibrilacija atrija, infarkt miokarda s muralnim trombom, tromboza lijevog atrija itd.) skloni su ponovljenom moždanom udaru.
(2) Pacijenti s ishemijskim moždanim udarom praćenim nedostatkom proteina C, nedostatkom proteina S, otpornošću na aktivni protein C i drugim tromboprognim pacijentima; pacijenti sa simptomatskom ekstrakranijalnom disecirajućom aneurizmom; pacijenti sa stenozom intrakranijalne i intrakranijalne arterije.
(3) Pacijenti s cerebralnim infarktom koji su prikovani za krevet mogu koristiti nisku dozu heparina ili odgovarajuću dozu LMWH za sprječavanje duboke venske tromboze i plućne embolije.
2). Vrijednost praćenja indeksa koagulacije kada se koriste antikoagulantni lijekovi
• PT: Laboratorijski INR rezultati su dobri i mogu se koristiti za usmjeravanje prilagodbe doze varfarina; procijenite rizik od krvarenja rivaroksabana i edoksabana.
• APTT: Može se koristiti za procjenu učinkovitosti i sigurnosti (umjerenih doza) nefrakcioniranog heparina i za kvalitativnu procjenu rizika od krvarenja dabigatrana.
• TT: Osjetljiv na dabigatran, koristi se za provjeru rezidualnog dabigatrana u krvi.
• D-Dimer/FDP: Može se koristiti za procjenu terapijskog učinka antikoagulantnih lijekova poput varfarina i heparina; te za procjenu terapijskog učinka trombolitičkih lijekova poput urokinaze, streptokinaze i alteplaze.
• AT-III: Može se koristiti za vođenje učinaka lijekova heparinom, heparinom niske molekularne težine i fondaparinuksom te za utvrđivanje je li potrebno promijeniti antikoagulanse u kliničkoj praksi.
3). Antikoagulacija prije i nakon kardioverzije atrijske fibrilacije
Tijekom kardioverzije atrijske fibrilacije postoji rizik od tromboembolije, a odgovarajuća antikoagulacijska terapija može smanjiti rizik od tromboembolije. Za hemodinamski nestabilne pacijente s atrijskom fibrilacijom kojima je potrebna hitna kardioverzija, početak antikoagulacijske terapije ne smije odgoditi kardioverziju. Ako nema kontraindikacija, heparin ili heparin niske molekularne težine ili NOAC treba primijeniti što je prije moguće, a kardioverziju treba provesti istovremeno.
Posjetnica
Kineski WeChat